Tako se zove lepak koji mi je preporučila jedna poznanica. I odmah smo postali nerazdvojni, mislim, lepak i ja.
Lepi sve što mi padne na pamet, može razređen i nerazređen, brzo hvata i jednom uhvaćeno više ne pušta. Ali, nalepše je to što prilikom sušenja kristališe i postaje potpuno providan.
Evo kako izgleda tegla dekorisana (za probu) običnim novinskim papirom. Razređeni lepak na staklo, novinice preko, namerno sam ih malo gužvala, desetak minuta da se sve prosuši, i onda cela tegla premazana malo gušćim (kao kiselo mleko, tako i izgleda kad se premaže) rastvorom. Ovo sam radila oko 10 uveče, do ujutru je tegla bila potpuno suva, lepak se uopšte ne primećuje, a na dodir je glatka, kao plastika.
Odmah sam se bacila na flaše, pošto se već duže vreme meračim da sredim nekoliko komada. I vrlo sam zadovoljna rezultatom. Salvete, papirna kesa, kanap i konac za vez - sve sam ovo uspela da natrpam na dve flaše. A treću, slika desno, uradila je Zorica, čisto da mi pokaže kako se lepak ponaša na braon staklu.
Kutija od feta sira je u ovoj priči čista kolateralna šteta. Ostalo u šoljici razređenog lepka, pa da se ne baci...
8. 4. 2010.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
4 коментара:
sve je super,tražiću taj ljepak obavezno
savršeno,hvala ti puno na ovoj informaciji.već duže vremetragam za takvim lepkom.hvala ti još jednom.
Nemate što nemate, ali čista petica za reciklažu, tipujem za rukavice za pećnice, pozdrav. loredana.
Super lepak, možda i ja probam da zamenim onaj svoj za drvo, ali samo kad radim nesto drugo, za latice ne menjam.
Radovi su savršeni!
Постави коментар